Autoimune bolesti nastaju kada imunološki sustav pogrešno napada vlastita tkiva, prepoznajući ih kao strane. Istraživanja su pokazala da manjak vitamina D može biti značajan čimbenik u razvoju ovih bolesti.

Vitamin D: Više od vitamina

Početkom 20. stoljeća otkriven je vitamin D, tvar koja je tada smatrana vitaminom. Kasnije je utvrđeno da je riječ o sekosteroidu, posebnoj skupini hormona, no naziv “vitamin D” ostao je u upotrebi.

Promjene u načinu života i manjak vitamina D

Tijekom tisućljeća, ljudi su većinu vremena provodili na otvorenom, omogućujući koži da pod utjecajem sunca sintetizira vitamin D. Danas, zbog urbanog načina života i rada u zatvorenim prostorima, koža je manje izložena sunčevoj svjetlosti, što rezultira smanjenom proizvodnjom vitamina D. Mnoge studije pokazuju da većina populacije ima značajan manjak ovog vitamina.

Uloga vitamina D u organizmu

Vitamin D sudjeluje u stotinama kemijskih reakcija unutar stanica. Njegov nedostatak može ometati normalno funkcioniranje stanica i doprinijeti razvoju autoimunih bolesti kao što su:

– Multipla skleroza

– Guillain-Barré sindrom

– Reumatoidni artritis

– Ulcerozni kolitis

– Crohnova bolest

– Hashimotov tireoiditis

– Lupus

– Dijabetes tipa 1

– Sklerodermija

– Vitiligo

– Problemi sa začećem

Genetski čimbenici i sinteza vitamina D

Oko 15% ljudi, čak i uz dovoljnu izloženost sunčevoj svjetlosti, ne može sintetizirati dovoljno vitamina D. To može biti posljedica:

– Nedovoljne aktivacije vitamina D u jetri i bubrezima

– Poremećaja u receptorima za vitamin D

– Manjka proteina koji prenosi vitamin D

– Genetskih varijacija

Ove osobe su posebno sklone razvoju autoimunih bolesti. Kako bi njihova tkiva dobila dovoljno aktivnog vitamina D, potrebne su veće doze od uobičajenih.

Terapija visokim dozama vitamina D

Profesor dr. Cicero Coimbra iz Brazila sa svojim timom više od dvanaest godina istražuje primjenu visokih doza vitamina D u liječenju autoimunih bolesti. Dr. Coimbra je specijalist neurologije s dodatnom specijalizacijom iz interne medicine, doktor znanosti i docent na Katedri za eksperimentalnu neurologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta São Paulo.

Istraživanja su pokazala da vitamin D ima imunomodulatorne učinke. Međutim, visoke doze vitamina D povećavaju apsorpciju kalcija iz hrane, što može dovesti do hiperkalcemije i oštećenja bubrega, uključujući potrebu za dijalizom. Stoga je ključno da pacijenti koji uzimaju visoke doze vitamina D strogo izbjegavaju hranu bogatu kalcijem, poput:

– Mliječnih proizvoda

– Orašastih plodova (orah, badem, indijski i brazilski orah)

– Sjemenki (sezam)

– Biljnih mlijeka obogaćenih kalcijem (sojino, zobeno)

Kako bi se spriječila koncentracija kalcija u bubrezima, preporučuje se unos 2-3 litre vode dnevno, ovisno o tjelesnoj težini pacijenta. Također, izbjegavanje pušenja i smanjenje psihičkog stresa može poboljšati učinkovitost terapije.

Zaključak

Manjak vitamina D povezan je s razvojem autoimunih bolesti. Primjena visokih doza vitamina D može imati terapijski učinak, ali zahtijeva pažljivo praćenje i prilagodbu prehrane kako bi se izbjegle potencijalne nuspojave. Konzultacija s kvalificiranim stručnjakom ključna je za sigurno i učinkovito provođenje ove terapije.